Ozljeda medijalnog-kolateralnog ligamenta (MCL-a) jedna je od učestalih ozljeda koljena. Može nastati samostalno bez zahvaćanja ostalih struktura, ali se može pojaviti udružena sa ozljedom prednjeg križnog ligamenta ili meniska . U ovom blogu bazirat ćemo se na ozljedu MCL-a bez zahvaćenosti ostalih struktura.
Medijalni kolateralni ligament (MCL) nalazi se sa unutrašnje strane koljenog zgloba. Uloga MCL-a je stabilizacija koljena tj. suprotstavlja se silama koje žele dovesti koljeno u prekomjeran valgus i rotacijski položaj.
Najčešći mehanizam nastanka ozljede MCL-a na nogometnom terenu je udarac na vanjsku stranu koljenog zgloba u trenutku dok je stopalo fiksirano na travnjaku. Dijagnoza rupture MCL-a postavlja se na temelju MR snimke i RTG snimke te kliničkog pregleda. Simptomi koji se pojavljuju nakon ozljede MCL-a su: oteklina koljena, bol u području unutarnje strane koljena, smanjen opseg pokreta u koljenu, nemogućnost punog oslonca (ovisi o težini ozljede).
Ozljedu MCL-a možemo klasificirati u tri stupnja. Prvi stupanj označava istegnuće ligamenta, drugi stupanj označava djelomičnu rupturu ligamenta, dok treći stupnja klasificiramo kao potpunu rupturu ligamenta.
Zbog dobre prokrvljenosti MCL-a, većina ozljeda MCL-a se rehabilitira konzervativno. Prvi i drugi stupanj gotovo uvijek se rehabilitiraju konzervativno dok kod trećeg stupnja postoji velika mogućnost oštećenja i okolnih struktura te u tom slučaju dolazi u obzir i operativno liječenje.
Tijekom konzervativnog liječenja pacijent nosi ortozu koja onemogućava izvođenje pokreta u punom opsegu kako bi se stvorili uvjeti za cijeljenje ligamenta. Vremenski se ortoza „otpušta ” te je pacijentu dopušteno korištenje većeg opsega pokreta. Pod konzervativno liječenje spada fizioterapija koja igra iznimno važnu ulogu za vračanje funkcije koljenom zglobu te prevenciju novih ozljeda.
U našem centru za fizioterapiju ozljede MCL-a rehabilitiramo uz najnovije protokole, specijalne manualne tehnike, aparaturnom fizikalnom terapijom te adekvatnim vježbama. Priliko prelaska iz jedne faze u drugu fazu ozljede, provodimo testiranja kako bi objektivno vidjeli da li je pacijent spreman za zahtjevnije faze rehabilitacije.
ZAKLJUČAK: Ozljede MCL-a su ozbiljne ozljede koje se mogu liječiti konzervativno ili operativno. Način liječenja se odabire ovisno o stupnju ozljede, strukturama koje su zahvaćene, stabilnosti koljena, uspješnosti ili neuspješnosti konzervativne rehabilitacije itd.. Multidisciplinarnim pristupom u liječenju ozljede MCL-a pacijentu se povećavaju šanse za uspješan oporavak.