Kralježnica je građena od 33 do 34 kralješka. Između kralježaka nalaze se intervertebralni diskovi koji služe kao ”amortizeri“ uslijed kretanja ili opterećenja. Disk se sastoji od vanjskog fibroznog prstena (annulus fibrosus) te unutarnje želatinozne jezgre (nucleus pulposus). Fibrozni prsten je jako čvrsta struktura koja sprječava izlazak nešto mekše unutarnje želatinozne jezgre.
Diskus hernija nastaje kada unutarnji (mekši) dio izađe van zbog posjekotine ili oštećenja prstenastog dijela intervertebralnog diska. Jako je bitno naglasiti da ništa ne ”curi” van diska jer unutarnji dio diska nije tekućina. Najčešće mjesto koje bude zahvaćeno diskus hernijom je disk između lumbalnog četvrtog i lumbalnog petog kralješka te lumbalnog petog i sakralnog prvog kralješka. Dijagnoza diskus hernije postavlja se MR slikom te kliničkim pregledom. Postoji jako veliki broj pacijenata kojima snimka MR-a pokazuje diskus herniju, ali oni nemaju nikakvih bolova tj. asimptomatski su. Bolovi će se pojaviti kada izlazak jezgre diska ili ispupčenje diska pritišće živac ili leđnu moždinu uz prisutnost upalnih procesa. U tablici koja se nalazi u nastavku prikazan je postotak pacijenata sa asimptomatskim promjenama na kralježnici.
Većina ljudi kojima je dijagnosticirana diskus hernija te koji se nalaze u akutnoj fazi boli okrivljuju točno određenu situaciju ili pokret koji je uzrokovao diskus hernije. Najčešće navode podizanje tereta, ”krivi pokret”, kihanje, naglu rotaciju itd. Nažalost, teško je okriviti samo jedan pokret za nastanak diskus hernije. Jedan od glavnih faktora za nastanak diskus hernije je genetika. Nadalje, pušenje, konzumiranje alkohola, loša prehrana, slaba kvaliteta sna, traumatski događaj, abnormalna brojka repetitivnih pokreta, pretilost, manjak fizičke aktivnosti i brojni drugi faktori samo su neki od uzročnika diskus hernije.
Diskus hernija dijeli se na tri ili četiri stupnja ovisno o autorima. Za većinu autora bulging diska ne pripada stupnju hernije diska iako se može vidjeti na MR snimkama. Prvi stupanj je protruzija, drugi ekstruzija i treći stupanj je sekvestracija. Zanimljiva činjenica o stupnjevima hernije diska je ta da manji stupanj hernije može (i ne mora) izazivati jako velike bolove, a da osoba koja ima zadnji stupanj odnosno sekvestraciju nema nikakve bolove (može imati abnormalne bolove).
Najveći postotak diskus hernija zacjeljuje samostalno te kroz 12 tjedana najveći broj pacijenata osjeti drastično smanjenje simptoma. U većini slučajeva operativno liječenje nije indicirano. Operativno liječenje indicirano je kod progresivnih neuroloških deficita ili kada konzervativno liječenje u trajanju četiri do šest tjedana nije dovelo do smanjenja simptoma.
Pacijent može djelovati na smanjenje simptoma: modifikacijom aktivnosti, korištenjem položaja koje mu tijelo dopušta, postepenim izlaganjem bolnim pokretima, prestankom pušenja, izbjegavanjem produljenog sjedenja ili stajanja, adekvatnom tjelovježbom i fizioterapijom.