Menisk je fibrohrskavična tvorba koja ima ulogu u „amortizaciji” sila, transmisiji sila, stabilnosti koljena te kongruentnosti u ovom slučaju zgloba koljena. Menisci koljena su polumjesečaste građe i nalaze se između natkoljene i goljenične kosti. Opskrba krvlju meniska podijeljena je po zonama meniska. Postoje tri zone: crvena zona, crveno- bijela zona te bijela zona. U crvenoj zoni je odlična opskrba krvlju i hranjivim tvarima te velika mogućnost cijeljenja ozljede, crveno-bijela zona je manje opskrbljena krvlju i hranjivim tvarima, ali isto postoji velika mogućnost cijenjenja ozljede. Bijela zona je slabo prokrvljena te su jako male mogućnosti za cijenjenje ozljede. U koljenu imamo dva meniska: medijalni(unutarnja strana koljena) i lateralni(vanjska strana koljena).
Ozljede meniska nastaju na dva načina: traumatski i procesom starenja. Najčešći mehanizam nastanka traumatske ozljede meniska je rotacijski pokret koljena dok je stopalo fiksirano na tlu, a koljeno se nalazi u semifleksiji. Lateralni menisk je manje mobilan u odnosu na medijalni menisk te samim time rjeđe nastaju ozljede lateralnog meniska. Proces starenja također ima utjecaja na promjene na meniscima te takvu vrstu ozljede nazivamo degenerativne promjene meniska.
Ozljede meniska se klasificiraju na osnovu lokacije te oblika rupture. Možemo ih podijeliti u bucket handle rupture, kompleksne rupture, flap rupture, radijalne rupture, horizontalne rupture, inkompletnu rupturu. Dijagnoza ozljede postavlja se na osnovu MR snimke te kliničkog pregleda.
Vrsta ozljede i simptomi koje pacijent ima bitna su stavka u odlučivanju kojoj vrsti liječenja pristupiti. U većini slučajeva pristupa se konzervativnom liječenju u vidu fizikalne terapije te postepenog jačanja mišića. Ukoliko nema poboljšanja stanja nakon konzervativnog liječenja pristupa se operativnom liječenju. Istraživanja upućuju kako inkompletna ruptura, kompleksna ruptura te horizontalna ruptura jako dobro reagiraju na konzervativno liječenje. To ne mora značiti da ostale vrste zahtijevaju operaciju ili da u gore navedenim rupturama operacija neće biti potrebna već da je puno veći postotak rješavanja takve vrste ozljede neoperativnim putem.
Operacijsko liječenje se sastoji od uklanjanja dijela meniska(meniscektomija), šivanja meniska te transplatacije meniska.
Rehabilitacija je neizbježan dio oporavka, neovisno o tome je li se osoba podvrgnula operativnom ili konzervativnom liječenju. U slučaju operativnog liječenja osoba će biti podvrgnuta preoperativnoj fizikalnoj terapiji gdje će se pokušati smanjiti bol fizikalnom terapijom, maksimalno ojačati mišiće i vratiti opseg pokreta kako bi post operativna rehabilitacija bila efikasnija.
Konzervativno i operativno liječenje imaju svoje benefite, ali i nedostatke. Ključ uspjeha u rješavanju ozljeda meniska je suradnja multidisciplinarnog stručnog tima i pacijenta.