Sindrom karpalnog kanala je stanje koje nastaje zbog iritacije ili pritiska medijalnog živca u području ručnog zgloba. Područje ručnog zgloba je jako uzak prostor, a u tom uskom prostoru nalazi se veliki broj tetiva, živaca,kostiju i ostalih struktura što pogoduje nastanku stanja kao što je sindrom karpalnog kanala. Medijalni živac inervira prva tri prsta šake te unutarnju polovicu četvrtog prsta. Motoričke funkcije medijalnog živca su pokreti palca, kažiprsta te pokreti srednjeg prsta.
Dijagnostika sindroma karpalnog kanala sastoji se od temeljitog kliničkog pregleda i elektromioneurografije(EMNG).
Klinička slika se očituje sa trncima koji se manifestiraju u području prva tri do četiri prsta. Jedan od glavnih simptoma je buđenje tijekom noći zbog pojave trnjenja te pacijent ima potrebu protresti ruku. Ozbiljnija klinička slika očituje se slabošću šake pri kojoj predmeti ispadaju iz šake.
Sindrom karpalnog kanala najčešće se pojavljuje u osoba koje rade ponavljajuće pokrete sa šakom i prstima (knjigovođe, IT-evci, frizeri, stomatolozi, krojači itd). Također, jedan od predisponirajućih faktora za nastanak sindroma karpalnog kanala je spavanje u položaju fleksije ručnog zgloba.
Oporavak od sindroma karpalnog kanala je različit kod svake osobe. Prva preporuka je modifikacija aktivnosti koje uzrokuju pogoršanje simptoma. Ukoliko spavamo sa šakom u fleksiji preporuča se izbjegavanje takvog stila spavanja. Kod osoba koje rade za računalom preporuča se kupnja miša koji tijekom rada ne pogoršava simptome. Ortoza za ručni zglob može biti od pomoći u akutnim fazama sindroma karpalnog kanala
Nakon modifikacije aktivnosti, naglasak se stavlja na vježbu. Vježbe klizanja živca, vježbe za ručni zglob i šaku te vježbe povećanja mobilnosti torakalne i cervikalne kralježnice. Šetnja kroz prirodu još je jedan od načina povećanja kapaciteta te smanjenja boli. Fizikalna terapija provodi se sa ciljem smanjenja simptoma u vidu elektroterapije i manualne terapije te se kombinira sa kineziterapijom.
Oporavak od sindroma karpalnog kanala je jako zahtjevan te dugotrajan. Znanstvena istraživanja ukazuju da se u većini slučajeva sindrom karpalnog kanala tretira konzervativno u vidu fizikalne terapije, vježbi, modifikacije aktivnosti te kortikosteroidnim injekcijama ukoliko fizikalna terapija ne pomogne. Operativni zahvat preporuča se ukoliko niti jedan oblik konzervativnog liječenja ne dovodi do smanjenja simptoma ili ukoliko su simptomi neizdrživi.
Uspješna rehabilitacija sindroma karpalnog kanala zahtjeva velike napore pacijenta, liječnika te zdravstvenog osoblja. Kvalitetna suradnja multidisciplinarnog tim je recept za efikasan oporavak.