Distorzija ili uganuće gležnja jedna je od najčešćih ozljeda mišićno koštanog sustava. Postoje tri vrste uganuća gležnja i tri stupnja ozljede. Prva i najučestalija vrsta je inverzijsko uganuće, zatim ozljeda sindesmoze gležnja te everzijsko uganuće gležnja. Prvi stupanj ozljede je istegnuće, drugi stupanj parcijalna ruptura dok je treći stupanj kompletna ruptura ligamenata i tetiva. U ovom blogu razjasnit ćemo mehanizam nastanka i rehabilitacijski protokol za inverzijsko uganuće.
Inverzijsko uganuće gležnja nastaje prilikom inverzije („zavrtanje stopala prema unutra“) i plantarne fleksije (stopalo istegnuto prema dolje) stopala kada vanjske sile „nadjačaju“ kapacitete ligamenata i tetiva u gležnju. Najčešće strada ATFL (prednji talofibularni ligament) i CFL (calcaneofibularni ligament). Vrijeme oporavka od ozljede ovisi o stupnju ozljede. Prvi stupanj zahtjeva kraće vrijeme oporavka i pacijenti se brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima. Rehabilitacija drugog stupnja traje nešto duže, dok kod trećeg stupnja oporavak je dugotrajniji. Dijagnoza se postavlja na temelju UZV-a ili MR-a te kliničkim pregledom.
Rehabilitaciju je potrebno započeti što ranije. U prvoj fazi cilj je smanjiti oteklinu, postepeno povećati opseg pokreta te postići normalan obrazac hoda. Elastični zavoj i elevacija noge mogu nam pomoći u smanjenju otekline. Jedan od mitova kod uganuća gležnja je da je potrebno lediti i samo odmarati bez ikakvog pokreta. Prvih par dana želimo dopustiti tkivu da cijeli, ali to ne znači da se mora u potpunosti mirovati. Čak i minimalan pokret fleksija palca bolji je od potpunog mirovanja.
Vremenski kako se oteklina počinje smanjivati počinjemo i povećavati opseg pokreta kroz zahtjevnije vježbe, manualnu i fizikalnu terapiju. U ovoj fazi želimo vratiti pun opseg pokreta u svim smjerovima , normalizirati hod te započeti sa jačanjem muskulature uz manualni otpor ili uz otpor elastične trake u svim smjerovima. Nažalost, kod većine pacijenata rehabilitacija zastane u ovom periodu, a do kraja ima još minimalno jedna faza.
Treća faza sastoji se od kompleksnih vježbi u vidu: čučnjeva, jednonožnih mrtvih dizanja, iskoraka, konvencionalnih mrtvih itd. Neizostavan dio su i skokovi.
Četvrtu fazu prolaze sportaši i osobe koje imaju aktivniji životni stil. U četvrtoj fazi provode se sprintevi, promjene smjera, nagla zaustavljanja itd.
Uganuće gležnja jedna je od najlošije rehabilitiranih ozljeda. Čak 40% ljudi razvije kroničnu nestabilnost gležnja upravo zbog loše i neadekvatno odrađene rehabilitacije. Krioterapija(led) i mirovanje ne smiju biti jedino rješenje za uganuće gležnja. Kvalitetna rehabilitacija trebala bi se sastojati prvenstveno od adekvatne kineziterapije, manualne i fizikalne terapije.