Bol u leđima jedan je od glavnih uzroka smanjene kvalitete života u 21. stoljeću. Gotovo svaka osoba na svijetu će tijekom života iskusiti dužu ili kraću epizodu boli u leđima. Pozitivna stvar u svemu tome je da većina bolova u kralježnici nije opasna te prolazi sama od sebe kroz par tjedana. Kada pričamo o bolovima, u ovom slučaju o bolovima u leđima potrebno je znati da je bol multifaktorijalna. Jako je teško te gotovo nemoguće “okriviti” samo jedan faktor koji je uzrokovao bol. U prošlosti, bolovima u leđima se pristupalo izričito sa biomehaničke točke gledišta gdje bi se uzrok boli pronalazio u strukturalnim promjenama vidljivim na RTG te MR snimkama. Tijekom 21. stoljeća sve više se pridaje važnost i ostalim faktorima koji mogu biti potencijalni uzročnici boli: problemi sa spavanjem, manjak tjelesne aktivnosti, prekomjerna tjelesna težina, loši partnerski odnosi, nezadovoljstvo poslom, različite stresne situacije, strah od pokreta, genetski faktori itd.. Kada povežemo prethodno navedene psihosocijalne faktore i strukturalne promjene na kralježnici tek tada možemo vidjeti širu sliku boli u leđima.
Kronična bol u leđima koja traje godinama nema veliku poveznicu sa strukturalnim promjenama. Uz sve navedene faktore kod kronične boli veliku ulogu imaju strah te fokus na bol. Konstantnim “osluškivanjem “ boli, bol postaje naš glavni fokus tijekom dana i jako se teško “izvući iz začaranog kruga”. Osobe koje ne uspiju same “izaći iz začaranog kruga” javljaju se stručnjacima koji se bave dijagnostikom te rehabilitacijom bolnih leđa.
U većini slučajeva poseže se za pasivnim tretmanima u vidu masaža, elektroterapijskih procedura, UZV-a, ostalih fizikalnih čimbenika te aktivnim pristupom odnosno vježbanjem. Pasivni modaliteti su takozvani “quick fixevi” – trenutno smanjuju bol te bi trebali pripremiti osobu za izvođenje aktivnog dijela terapije. Problem kod pasivnih modaliteta je taj da korištenjem samo pasivnih tretmana ne možemo podići kapacitete tkiva. Jedini način podizanja kapaciteta tkiva je adekvatno vježbanje.
Vježbanje za poboljšanje fizičkog izgleda te vježbanje u prisustvu bolova možda zvuče slično, ali su jako različiti. Apsolutno izbjegavanje pokreta te fokus na bol izazvat će stvaranje kinezifobije(strah od pokreta). Druga krajnost je izvođenje vježbi kao da bolovi uopće nisu prisutni, u tom slučaju, nažalost, također produljujemo proces oporavka od boli. Potrebno je pronaći početnu točku sa vježbama koje nam neće povećavati bolove nakon aktivnosti ili idući dan i na osnovu toga postepeno povećavati intenzitet vježbi te aktivnosti svakodnevnog života.
Kao što je navedeno većina boli u leđima je benigne prirode, ali nažalost postoji određeni postotak (istraživanja navode oko 1%) jako ozbiljnih stanja koji uzrokuju bol u leđima. Pri samom pregledu ili procjeni jako je bitno uočiti postojanje takozvanih crvenih zastavica. Neke od crvenih zastavica su nemogućnost kontroliranja mokraće i stolice, neobjašnjivi gubitak tjelesne težine, bol koja se povećava tijekom mirovanja, groznica, karcinom u obiteljskoj anamnezi ili karcinom od kojeg se osoba liječila u prethodnim periodima života, padajuće stopalo itd.. Navedeni simptomi zahtijevaju što raniju obradu specijaliste.
Bolovi u leđima i mehanizmi koji djeluju na povećanje ili smanjenje boli u leđima još uvijek nisu do kraja razjašnjeni. Danas sa sigurnošću možemo reći da postoji jako veliki broj faktora koji utječe na pojavu boli u leđima, ali da postoje i različiti pristupi preko kojih pokušavamo riješiti bol u leđima. Svaki pristup ima svoje prednosti i mane te bi se trebao individualno prilagođavati prema potrebama pacijenata.